TARTUFI

Okus koji se pamti

Tartufi su nesumnjivo gastronomski dragulji. Status zvijezde među gljivama stekli su ponajviše svojim jedinstvenim okusom i mirisom, činjenicom da su rijetki i da ih je zahtjevno sakupljati. I još nešto; pisana povijest bilježi da im ljudi od pamtivijeka pripisuju svojstva afrodizijaka.

Kako bi sačuvali prirodni ciklus i stanište tartufa, potrebno je savjesno i odgovorno postupati s nalazištima ovog blaga te omogućiti nesmetani nastavak mikorize. Dolina rijeke Mirne najveće je nalazište istarskog bijelog tartufa. Tartufe možemo pronaći ispod lišća, nekad ih pronalazimo i na dubini do pola metra te u simbiozi na korjenu određenih vrsta drveća od kojih su najčešći hrast, bukva, lješnjak, vrba, topola i crni grab.

Istarski bijeli tartuf jedan je od najcjenjenijih u svijetu. U zadnje vrijeme i crni tartuf je postao privlačniji kulinarskim sladokuscima i ljubiteljima dobre hrane.

Bijeli tartuf

Kuglasta, često spljoštena i nepravilna oblika, blijedožute ili ponekad oker boje, vrlo intenzivnog i specifičnog mirisa. Sezona bijelih tartufa započinje u kasno ljeto i traje do početka velike zime. Najveća nalazišta su u raznolikim šumskim okruženjima, najčešće u podnožju drva hrasta, vrba i topola. Za njegov rast važna je vlažnost tla i mikroklima. U Istri najviše uspijeva najcjenjenija vrsta bijelog tartufa Tuber magnatum Pico.

Crni tartuf

Vrlo nepravilnog oblika, ponekad podijeljen na režnjeve, zagasitocrne boje, površina mu je prekrivena spljoštenim bradavicama koje su na vrhu udubljene i uzdužno kanalaste.
Sakuplja se cijele zime, a posebno u prvim mjesecima godine, u podnožju drva hrasta, lješnjaka i crnih grabova. Najpoznatije vrste su Tuber melanosporum Vittadini koji uspijeva od polovice studenog do polovice ožujka te ga popularno zovemo zimski tartuf i Tuber aestivum Vittadini koji je poznat kao crni ljetni tartuf.